Često nailazimo na frustraciju kada knjiga ne ispuni očekivanja ili čitanje brzo stane. Najčešći uzrok nije manjak volje, nego niz sitnih odluka koje se zbroje u loše iskustvo. Zato pristupamo temi kao problem-solution: što se događa, zašto se događa i kako to popraviti.
Prva zamka je biranje knjige prema tuđem ukusu bez jasnog vlastitog kriterija. Preporuke prijatelja i liste „najboljih“ mogu biti korisne, ali ne zamjenjuju razumijevanje vlastitih interesa i raspoloženja. Kada preskočimo taj korak, veća je šansa da ćemo odustati nakon nekoliko poglavlja.
Druga česta pogreška je pogrešno čitanje signala s korica, blurbova i marketinških oznaka. Naslovnica i kratki opis ponekad naglašavaju jedan aspekt, dok je tempo, stil ili perspektiva zapravo nešto posve drugo. Rješenje je provjeriti nekoliko stranica uzorka i potražiti opis tona, ne samo radnje.
Kod poezije i zbirki stihova često očekujemo linearnu priču kao u romanu, pa nam čitanje djeluje „nejasno“. Poezija se bolje prima u kraćim blokovima, s pauzama i ponovnim čitanjem. Mi si pomažemo tako da odaberemo jednu temu ili motiv i pratimo ga kroz više pjesama, umjesto da jurimo do kraja.
U kratkim pričama i novelama pogreška je tretirati svaku priču kao da mora odmah „kliknuti“ ili kao da sve moraju biti iste kvalitete. Zbirke su često namjerno raznolike, a dojam se slaže kroz više tekstova. Predlažemo da ocjenjujemo zbirku nakon nekoliko priča i bilježimo što nam se ponavlja kao prednost ili mana.
Kod usporedbi izdanja knjiga često zanemarimo prijevod, uredničke bilješke, font i uvez, a fokus ostane samo na cijeni. To može dovesti do umora pri čitanju ili propuštenog konteksta, osobito kod klasika. Mi uspoređujemo nekoliko izdanja prema prevoditelju, čitljivosti i dodatnom aparatu, pa tek onda prema budžetu.
Klasična književnost danas zna razočarati kada joj pristupimo kao modernom romanu brzog tempa. Različita je i rečenična struktura, i humor, i ritam, pa početak može djelovati spor. Pomaže kratki uvod u razdoblje, čitanje s bilješkama i realno planiranje poglavlja, umjesto pokušaja da se sve „proguta“ odjednom.
Kod knjiga za djecu pogreška je birati samo po dobi na poleđini, bez uvida u interes djeteta i razinu osjetljivosti na teme. Predugačak tekst ili neodgovarajući ton mogu stvoriti otpor prema čitanju. Mi biramo prema interesima, ilustracijama i mogućnosti zajedničkog čitanja, te ostavljamo prostor da dijete samo odabere.
